Neka Zemlja Počiva U Miru: Zašto Ne Možete Tako Razgovarati

2024 Autor: Bailey Albertson | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 13:00

Zašto kršćani ne mogu reći "Neka zemlja počiva u miru"

Malo pravoslavnih zna zašto je nemoguće reći „Pusti zemlju da počiva u miru“sjećajući se preminule osobe. Ova fraza izražava tugu za prošlošću i mnogi je ljudi koriste, ne znajući da je u suprotnosti sa svim kršćanskim dogmama.

Porijeklo fraze

Taj se izraz pojavio u poganska vremena, kada su ljudi vjerovali da se duša ne dijeli s tijelom nakon smrti osobe. Stoga je tijelo preminulog dobilo svakakve počasti i pružalo utjehu: građene su luksuzne grobnice u koje se stavljala odjeća, oružje i nakit. Negdje je čak postojao običaj da se sa pokojnicima sahranjuju njegove žene, sluge, robovi, psi, konji. Također, pogani su vjerovali da zemlja može pritisnuti tijelo pokojnika, pa su mu, opraštajući se, poželjeli "počivati u miru".

Često se u davna vremena koristio izraz "neka zemlja počiva u miru". Tada je to značilo poželjeti pokojniku lagani zagrobni život, u čije postojanje su ljudi tog doba vjerovali. Sačuvani su drevni rimski nadgrobni spomenici, na kojima je ovaj izraz ugraviran u nekoliko varijacija kao natpis:

• STTL je kratica latinske fraze "Sit tibi terra levis", što znači "Neka zemlja počiva u miru".
• TLS - "Terra levis sjedi", u prijevodu "Neka počiva zemlja u miru".
• SETL - "Sit ei terra levis", što znači "Neka ova zemlja počiva u miru."

Na fotografiji je ulomak drevnog rimskog nadgrobnog spomenika na kojem se mogu razlikovati riječi "Sit tibi terra levis"

Neki su istraživači sigurni u upotrebu ove fraze u starom Rimu kao prokletstvo na mrtvom neprijatelju. Rekavši "zemlja u miru", poželjeli su osobi da od nje neće ostati tragova ni u zemlji ni u sjećanju potomaka.

Zašto "Neka zemlja počiva u miru" ne bi trebala reći pravoslavna osoba

Ova često korištena fraza suprotna je kršćanskoj kulturi, prema kojoj duša osobe nakon smrti napušta tijelo i uspinje se na nebo. U pravoslavnoj religiji duša dominira smrtnom tjelesnom ljuskom, a vjera u njezinu besmrtnost pokazuje se obavljanjem dženaze i drugih kršćanskih pogrebnih obreda. Stoga, bilo kakve želje za tijelom nemaju nikakve veze sa stanjem duše pokojnika.

Stoga se ne treba truditi da bogato ukrasi grob, sahrani bilo kakve dragocjenosti s pokojnikom, kao što mu se ne smije poželjeti "počivati u miru". Bit će mnogo korisnije počastiti njegovo sjećanje molitvom i parastosima. Kada se prisjećamo pokojnika, ispravnije bi bilo upotrijebiti drugi izraz - poželjeti mu Kraljevstvo nebesko.